Vino pije Musiću Stevane
U Majdanu čisto srebrnome
U svom krasnom dvoru gospodskome;
Vino služi Vaistina sluga.
Kad se ladna podnapiše vina,
Al' besedi Musiću Stevane:
"Vaistino, moje čedo drago!
"Ja ću leći sanak boraviti,
"Ti večeraj, pa se napij vina,
"Pa pošetaj pred gospodskog dvora,
"Pa pogledaj čistom vedrom nebu;
"Jeli jasan mesec na zaodu,
"Jel' danica na istoku zvezda;
"Jeli nama putovati vreme
"Na Kosovo lepo polje ravno
"Na ročište čestitome knezu;
"Jer znadeš li, moje čedo drago,
"Kadono smo na zakletvi bili
"Kako nas je zaklinjao kneže,
"Zaklinjao, proklinjao ljuto:
""Ko je Srbin i Srpskoga roda,
""I od Srpske krvi i kolena,
""A ne doš'o na boj na Kosovo,
""Ne imao od srca poroda!
""Ni muškoga ni devojačkoga;
""Od ruke mu ništa ne rodilo!
""Rujno vino ni šenica bela;
""Rđom kap'o, dok mu je kolena!""
Leže Steva u meke dušeke,
Povečera Vaistina sluga,
Povečera i napi se vina,
Pa išeta pred gospodskog dvora
I pogleda čistom vedrom nebu,
Jeste jasan mesec na zaodu,
Jest danica na istoku zvezda;
Jeste njima putovati vreme
Na Kosovo lepo polje ravno
Na ročište čestitome knezu;
Pa se šeće konjma u ahare,
Pa izvede dva konja viteza,
Osedla i opravi lepo,
Jednog sebi, drugog gospodaru;
Pa se šeće u gospodske dvore,
I iznese krstat svilen barjak,
Pa kome je dvanaest krstova,
Svi dvanaest od čistoga zlata,
I ikona svetoga Jovana,
Krsno ime Musića Stevana,
Prisloni ga uz gospodskog dvora,
Pa se šeće gore na čardake,
Da probudi gospodara svoga.
Kad je bio čardaku na vrati,
Kob ga kobi Stevanova ljuba,
Zagrli ga, pa ga i poljubi:
"Bogom brate, Vaistino slugo!
"Višnjim Bogom i svetim Jovanom!
"Do sad si mi verna sluga bio,
"Od jako si Bogom pobratime,
"Nemoj budit gospodara moga;
"Jer sam jadna zao sanak vid'la,
"Gdi poleti jato golubova,
"I pred njima dva sokola siva,
"Ispred našeg dvora gospodskoga,
"Odletiše na Kosovo ravno
"I padoše međ' Muratov tabor,
"Gdi padoše, već se ne digoše;
"To je, braćo, vaše zlamenije,
"Bojati se da ne izginete."
Al' besedi Vaistina sluga:
"Draga seko, Stevanova ljubo!
"Ne ću, seko, nevere činiti
"Gospodaru i mome i tvome;
"Jer ti nisi na zakletvi bila,
"Kako nas je zaklinjao kneže,
"Zaklinjao, proklinjao ljuto:
""Ko je Srbin i Srpskoga roda,
""I od Srpske krvi i kolena,
""A ne doš'o na boj na Kosovo,
""Od ruke mu ništa ne rodilo!
""Rujno vino, ni šenica bela;
""Ne imao poljskog berićeta!
""Ni u domu od srca poroda!
""Rđom kap'o dok mu je kolena!""
"Pa ja ne smem nevere činiti
"Gospodaru i mome i tvome."
Već ušeta u čardake gornje,
Pa probudi gospodara svoga:
"Ustanite, dragi gospodaru!
"Jeste nama putovati vreme."
Usta Steva na noge junačke,
I umiva svoje lice belo,
I oblači gospodsko odelo,
Pa pripasa sablju okovanu,
Pa uzima kondir vina rujna,
Te napija krasnu slavu Božju
Sretna puta i krsta časnoga
U svom dvoru za stolom svojijem,
Vojvodi je to i pre i posle
Pa išeta pred gospodske dvore,
Usedoše dva konja viteza,
Razaviše krstate barjake,
Udariše bubnji i svirale,
Digoše se Bogom putovati.
Bela i je zora zabelila
Na Kosovu krasnom polju ravnom,
Susrete i Kosovka devojka,
U ruku joj dva kondira zlatna,
Oba zlatna, al' obadva prazna,
Pod pazuom klobuk svile bele,
Za klobukom bela kita perja,
U dnu perje srebrom zaliveno,
A po sredi zlatom prepleteno,
I po vrtu biserom kićeno;
Al' besedi Musiću Stevane:
"Božja pomoć, moja seko draga!
"Gdi si, dušo, na ograšju bila?
"Otkuda ti klobuk svile bele?
"Daj mi, seko klobuk svile bele,
"Da ga poznam, koga je vojvode;
"A tako mi srećna puta moga
"Nevere ti učiniti ne ću!"
Al' besedi Kosovka devojka:
"Zdravo da si, kneževa vojvodo!
"Nisam nigdi na ograšju bila,
"Rano me je probudila majka,
"Mi ranimo te vodu grabimo;
"Kad ja dođo na vodu Sitnicu,
"Al' Sitnica mutna i povodna,
"Nosi, brate, konje i junake,
"Turske kape i bijele čalme,
"Krasne Srpske bijele klobuke
"Ovaj klobuk blizu kraja beše,
"Ja zagazi u vodu Sitnicu,
"I uvati klobuk svile bele,
"Brata imam od mene mlađega,
"Nosim klobuk bratu rođenome,
"Ja sam mlada milo mi je perje."
Klobuk dade kneževoj vojvodi,
Čim ga vide Musiću Stevane,
Čim ga vide, tim ga i poznade,
Prosu suze niz gospodsko lice,
Udari se po kolenu rukom,
Čisti skerlet na kolenu puče,
Zlatna kopča na desnom rukavu:
"Teško meni i do Boga moga!
"Na meni je ostanula kletva
"Od mojega čestitoga kneza."
Klobuk dade Kosovki devojki,
Pa se maši u džepove rukom,
Te joj dade tri dukata žuta:
"Naj ti, seko, Kosovka devojko!
"A ja idem na boj na Kosovo
"U presveto ime Isusovo,
"Ako Bog da, te se natrag vratim,
"Lepšim ću te darivati darom;
"Ako l', seko, ja pogibo amo,
"Pomeni me po peškešu mome."
Udariše konje mamuzama,
Pa Sitnicu vodu prebrodiše,
Udariše u carevi tabor.
Kako dođe Musiću Stevane,
Tri je paše bio i ubio,
Kad započe biti četvrtoga,
Tu pogibe Musiću Stevane
I sa njime Vaistina sluga
I vojske mu dvanaest iljada;
I tu nam je i knez poginuo.
Tu su Srblji izgubili carstvo
Čestitoga cara zemaljskoga.
